Ko ljubavi nije provodio
taj ne uznade što je se rodio
ko ljubavi nije provodio
taj ne uznade što je se rodio
ko ljubavi nije provodio
kiša pada, bistru vodu muti
ovu pjesmu treba svako čuti
ovu pjesmu treba svako čuti
svaki momak, cura pa i žena
čujte pjesmu ovoga vremena
od jednoga ljubavnoga para
od jednoga ljubavnoga para
i ljubavi što grobove stvara
Boljaniću, selo kraj Doboja
u tebi je ova pjesma moja
u tebi je ova pjesma moja
u tebi je živjela djevojka
po imenu Jaković Slavojka
bila mlada, rumena i fina
bila mlada, rumena i fina
imala je šesnaest godina
u Doboju završila školu
a radila u sreskom odboru
a radila u sreskom odboru
lijepog sebi izabrala lolu
radio je u istom odboru
mali Đoko, jedini u nane
mali Đoko, jedini u nane
siromašno pratilo ga stanje
siromašno pratilo ga stanje
od svega je imao ljepotu
od svega je imao ljepotu
staru majku i svoju dobrotu
a Slavojka, jedina u nane
i u oca Jakovića Save
i u oca Jakovića Save
njezina je rodbina bogata
i po tome daleko poznata
mali Đoko na srce joj pao
mali Đoko na srce joj pao
stari otac za to nije znao
stari otac za to nije znao
tri godine zajedno radili
tri godine zajedno radili
uvjek skupa kući odlazili
kada im se približi vjenčanje
sve su lijepo uredili stanje
sve su lijepo uredili stanje
za vjenčanje prsten naručuju
obadvoje mladi se raduju
doznadoše njeni roditelji
doznadoše njeni roditelji
njihovoj se poduprše želji
stari otac neće ni da čuje
već on svoju kćerku savjetuje
već on svoju kćerku savjetuje
ćeri moja, jedina u Boga
ćeri moja, jedina u Boga
okani se ti bećara toga
okani se ti bećara toga
ja sam tebi našao mladića
gdje ćeš imat i jela i pića
nećeš jesti suvije korica
nećeš jesti suvije korica
ćeri moja, bit ćes gazdarica
ćeri moja, bit ćes gazdarica
Lazići su bogati k`o i ja
Lazići su bogati k`o i ja
čuvena je njima familija
čuvena je njima familija
kad je mila oca razumila
kad je mila oca razumila
ovako je ocu govorila
o moj oče, mili roditelju
zašto moju razbijate želju
zašto moju razbijate želju
malom Đoki, volim kao Bogu
ja bez njega živjeti ne mogu
nemoj da te sa drugime spaze
nemoj da te sa drugime spaze
večeras će prosci da dolaze
kad u večer, oko devet sati
dođoše joj prosci oca zvati
dođoše joj prosci oca zvati
natjeraše Slavojku djevojku
da obeća nemilome momku
kad ujutro, još ni zore nema
kad ujutro još ni zore nema
Slavojka se za posao sprema
na stanici nađe svoje cvjeće
al mu ništa kazivati neće
al mu ništa kazivati neće
mali Đoko to ništa ne znade
i krenuše u Doboj da rade
kad je Đoko saznao istinu
kad je Đoko saznao istinu
on je svoju rješio sudbinu
sedam dana vrlo brzo prođe
pa i crna subotica dođe
pa i crna subotica dođe
oko podne skrenuše u selo
obadvoje, tužni neveselo
ništa Đoko govorio nije
ništa Đoko govorio nije
a Slavojka grozne suze lije
suze lije, ovako govori
moj dragane, jabuko u gori
moj dragane, jabuko u gori
ne daju mi, neću tvoja biti
ja se mlada moram objesiti
kad je Đoko rječi razumio
kad je Đoko rječi razumio
u srce joj pištolj opalio
u srce joj pištolj opalio
vrisnu mala i pade u travu
vrisnu mala i pade u travu
a on sebi opali u glavu
mrtav pade kraj curice svoje
mrtvi, mladi leže obadvoje
mrtvi mladi leže obadvoje
mili Bože pa to je griota
dvoje mladi osta` bez života
mali Đoko i curica ona
mali Đoko i curica ona
prekinoše četiri patrona
kad ujutro, zora osvanila
stara majka pismo je dobila
stara majka pismo je dobila
crno pismo, što joj sinak piše
mila majko, ne čekaj me više
nit me čekaj, niti mi se nadaj
nit me čekaj, niti mi se nadaj
već me sada mlada zaboravljaj
ja znam majko, da je to griota
jer ti sada ostaješ sirota
jer ti sada ostaješ sirota
ti si sada sirota ostala
jer si mene jedinog imala
zato, naši roditelji znajte
zato, naši roditelji znajte
pa ćerkama momke ne birajte
pa ćerkama momke ne birajte
neka ide, ko god kome voli
neka die, ko god kome voli
da će s njime
oj da će s njime živjet na topoli