Dobojski Dukati - Moje prvo društvo

Koliko sam imao drugova
koliko sam imao drugova
dobrih kakve, tražit treba
danima smo mi dijelili zadnji komad hljeba
danima smo mi dijelili zadnji komad hljeba
u školu smo skupa išli, na igranci skupa bili
sve najljepše mlade dane mi smo skupa provodili
sve najljepše mlade dane mi smo skupa provodili
drugi su nam zavidili, što smo tako dobri bili

Kazat ću vam šta se dogodilo
kazat ću vam šta se dogodilo
kad se moje društvo oženilo
više niko ne dolazi meni
svaki žuri, trči kući ženi
više niko ne dolazi meni
svaki žuri, trči kući ženi
pa sad ono društvo moje
voli društvo žene svoje
niko od njih pozdravit ne smije
stare cure, društvo i komšije
niko od njih pozdravit ne smije
stare cure, društvo i komšije
sad pozdravlja, vremena su takva
i najmanjeg ženinog rođaka

Jednog dana reče gdje su bili
jednog dana reče gdje su bili
kad osjete da su ostarili
pa se onda čuditi stadoše
gdje najljepše godine prođoše
pa se onda čuditi stadoše
gdje najljepše godine prođoše
ispod ruke, žena ih ne voda
jer su prošla ona zlatna doba
biće tako oženjenim svima
neće nikad progledat očima
biće tako oženjenim svima
neće nikad progledat očima
a u mene i moga jarana
nema nikad izgubljena dana