Duško Mrkonjić - Pluća su mi bolna

Pluća su mi bolna, zdravlja više nema
sasvim su već blizu, moji zadnji dani

Kad ja umrem majko, tri zapali svjeće
jer me možda nikad niko ni požalit neće

Pokriće me trava, mjesto rosno cvjeće
za mnom niko grozne suze neće liti
posle moje smrti, sve će isto biti

Samo što će zvona zazvoniti jače
umro jedan lola, nema ko da plače
žaliće me klupe iz stare mehane
na kojim sam svoje tužne provodio dane

Imao sam curicu, šesnest godinica
prva ljubavnica a sad izdajica

Ne htjede mi doći kad ću u grob poći
ni donijeti cvjeće, da mi na grob meće
od bureta stara majko sanduk napravite
više moje glave, šljivu posadite

Napio sam se vina, napjev`o pjesama
naljubio slatkih i mednih usana
dal` je bio grijeh, ja mu nisam prašt`o
nek` mi gori moja duša, barem ima zašto...